Ključna reč je, sada već treću godinu za redom, neizvesnost. U godini za nama, više se ova reč odnosila na globalnu ekonomiju i politku, što svakako ima uticaj na lokalnu politiku i ekonomiju i lični plan. A s druge strane, kao da smo zaboravili na brige pre toga, neizvesnost se manje odnosila na upitanost da li ćemo se zaraziti i kakve će biti posledice ako se već zarazimo.
Imajući u vidu finansijsku neizvesnost, visoku inflaciju, manjak energenata i mnogih sirovina, novcem se pažljivije raspolaže, pa i oni koji ga imaju, štede. Pobeđuju proizvodi i usluge sa svrhom. „Trijaža“ je sada nemilosrdna - Da li mi rešava problem? Da li mi je zaista taj proizvod/usluga neophodna? Koliko utiče na kvalitet života? Da li mi je zaista potreban? Da li se može iskoristiti i za neke druge namene, a ne samo za tu jednu? Koliko će trajati? Više nije pitanje traganja za povoljnijim, već zaista neophodnim.
U okolnostima čestih preispitivanja potrošača i raspoloživog budžeta, brendovima nije lako. Veće su šanse za uspeh brendova koji govore o svojoj svrsi (i koju i žive), svojim planovima, pametnom i mudrom korišćenju resursa, vrednosti koju isporučuju kupcu. Odgovornost prema prirodi i društvu, i to onim zajednicama u kojima se proizvode, u kojima nastaju, kao i onima gde se prodaju, se podrazumeva.
Briga o drugima, o zajednici, i time posledično zapostavljanje sebe, ličnog, individualnog s jedne strane, kao i stalna briga i neizvesnost šta će biti i da li će biti, dovodi do preplavljenosti i umora. Potreban je neki odušak, traže se nova iskustva, žele da uživaju i ugode sebi. Mnogi su ili će usporiti, zastati i pitati se ko žele da budu. Hobiji postaju važni. Vreme u prirodi dobija na značaju. Personalizovana, ne masovna, već proizvodnja u manjim serijama, ali sa posebnim „twistom“ – za plus size dame ili neke druge tržišne niše, od lokalnih sastojaka, nastalo u saradnji sa lokalnim umetnicima, za lokalne potrebe, sve u cilju slavljenja posebnosti svakoga.
Čini se da influenseri uspevaju da te priče i ispričaju i da im se veruje – da li je do vrednosti koje se podudaraju, tona komunikacije, iskrenosti, prava na grešku ili sve zajedno? Mogu li brendovi pomoći potrošačima da se pronađu, otkriju sebe ponovo, da ih osnaže, ulepšaju im dane, pomognu, olakšaju? A da li brendovi i na koji način pitaju potrošače da zajedno kreiraju?
Čuvanje i očuvanje naše planete, i tražanje odgovora na klimatske promene. Oduvek smo tragali za proteinima, od lova pa do pripitomljavanja životinja, a sada znamo da ih napravimo iz biljaka. Mnogi uspevaju da naprave pakovanja koja se u celosti recikliraju. Drugi razmišljaju o tome da priprema obroka bude što jednostavnija, pa tako prave proizvode koji se mešaju samo sa vodom i nijednim više sastojkom, ili sa što manje ili čak i bez korišćenja energije (bez podgrevanja, kuvanja, samo na sobnoj temperaturi). Treći pojednostavljuju komunikaciju na pakovanjima – jasne i jednostavne poruke i informacije, korišćenje čak i nekih novih oznaka o uštedi energije i uticaja na klimu. A mnogi razmišljaju o visokim i niskim temperaturama, pa kreiraju proizvode koji će biti važni u tim ekstremnijim uslovima – sa npr. mineralima, elektrolitima, vitaminima... Sve više će se pričati o ovim benefitima, a za koju godinu će se podrazumevati.