“Preskordiciju, odnosno predosećanje budućeg događaja, zaista nisam imala”. Možda bi ovaj tekst trebalo da počne i da se završi ovde. Jer kao što je svojevremeno Mis šarma lepo proročki objasnila, a mi smo joj se smejali, danas razumemo njenu genijalnost i znamo da niko od nas nije mogao da predvidi koronu. Isto niko od nas ne može ni da predvidi kada će se ona završiti. Zbog toga možemo da nagađamo do besvesti, kao što nagađamo cele ove godine, ali mi zaista ne znamo kako će izgledati svet u 2021. godini. Možemo samo da se nadamo da ćemo uspeti da se vratimo u normalu, jer su u muzičkoj industriji najviše pretrpeli izvođači kojima su glavni prihod nastupi i koncerti, kao i festivali i organizatori događaja i ceo lanac ljudi i kompanija koji se time bavi.
I neka vas ne zavaravaju novi trendovi online koncerata. Oni su tu da samo daju naznaku da su bendovi živi, ali da bi to zaživelo kao poslovni model, biće potrebno da prođe mnogo vremena. Da li je realno da mi u zemlji koja neće da plati 5 evra za streaming pričamo o kupovini ulaznice za online koncert i to platnom karticom?! Istina je da ne možemo da predvidimo budućnost, ni kraj pandemije niti kada će koncerti ponovo pokrenuti industriju. Istina je da izdavačima trenutno i nije toliko loše kao što je to autorima koji žive samo od koncerata. Dok ima korone, nema potpunog oporavka muzičke industrije.
Velika su bila očekivanja od dolaska Spotifyja na domaće tržište. I zaista se čini da je Spotify za kratko vreme uspeo da jedan deo publike preotme Deezeru, koji je na tržištu bio suviše pasivan. Ostaje nam da vidimo da li će Spotify uspeti tamo gde drugi nisu, da preotme i deo YouTube publike. Ako ništa drugo, makar da se sa silovanjem repeat dugmenta na Youtubu pređemo na Spotify. Ali moraće i on malo da se potrudi, pre svega da edukuje, od autora do publike. Samo puko prisustvo na tržištu neće biti dovoljno. Zbog nedostatka koncerata streaming servisi će sa jedne strane videti porast, ali će trpeti (i već trpe) pozive za bolje i pravednije plaćanje. Za mnoge muzičare ovo će trenutno biti jedini izvor prihoda i mnogi će se okrenuti tome da konačno razumeju i nauče kako cela stvar funkcioniše, a kada otkriju istinu neće biti previše srećni. Ja bih bio zadovoljan da nam streaming konačno pruži malo bolju sliku toga ko je stvarno popularan na Balkana, a ne u Bangladešu ili Indiji.
Isto kao i streaming kompanije, organizacije koje prikupljaju naknade od autorskih prava takođe će biti pod lupom. Autori će tražiti alternativne načine prihoda, a delom od autorskih prava neće biti zadovolji. Kako ne postoje koncerti, kako ugostiteljski objekti i klubovi ne rade mesecima (ili ne u punom obimu), gotovo sve kolektivne organizacije odobrile su popust na plaćanja tako da autore sledeće godine čekaju manji prihodi od Sokoja i ostalih organizacija, u sistemu koji je već bio netransparentan i nedovoljno fer. Očekuje se oko 50% manje prihoda od autorskih prava u 2020. godini. Ako je pandemija donela bilo šta pozitivno onda je to činjenica da su valjda i ove organizacije shvatile da moraju da se digitalizuju. A možda i ta pobuna i revolucija moraju jednom da se dese, makar u domenu kolektivnih organizacija.
Pitanje vlasništva autorskog prava će se maksimalno aktuelizovati u sledećoj godini. Taylor Swift je toj debati otvorila vrata, a pred kraj godine pridružio joj se Kanye West svojim Twitter rantovima o nefer ugovorima, koje je doduše svojevoljno potpisao. Ali iza svega ovoga stoji ozbiljana debata i ozbiljan problem. Koliko muzičari u stvari znaju šta rade, šta potpisuju, čega se odriču. Ovo otvara razne teme, pa i one o položaju žena u industriji. Čini se da će ovo ipak inspirisati promene i uticati na generacije novih umetnika da dobro razmisle o tome šta i kako rade. A izdavačke kuće će takođe morati da redefinišu svoju svrhu postojanja i onoga što rade.
Kako su ostali bez prihoda muzičari su uglavnom gledali da budu produktivni i spremaju nova izdanja. Mnoga izdanja su odložena i biće objavljena kada bude mogla da ih prati koncertna promocija. Oni koji nemaju ništa novo kopali su duboko po arhivama. Streaming preuzima sve i svaki novi materijal obezbeđuje prihode. Spremite se za nova izdanja, arhivske snimke, koncerte. Sve što će doneti bilo kakve prihode, na čemu može da se zaradi, sada je trenutak da ugleda svetlost dana.
Iz svih pomenutih razloga muzičari će valjda konačno shvatiti da ne može ništa više besplatno. U stvari muzičari to znaju ali ih, nadam se, više neće biti blam da za svoju muziku traže novac. A mi ostali ćemo prestati da ih zovemo za free koncerte radi promocije, besplatnu muziku u seriji ili filmu jer nemamo budžet, besplatnu muziku u reklami jer je brend u krizi…. Muzika i muzičari imaju svoje troškove, pa čak i da nemaju troškove, treba ceniti njihovo vreme i talenat, i to ima, i mora da ima svoju cenu. A možda i da spomenemo i ne zaboravimo da su radnici u kulturi od države dobili jedan veliki šipak.
Ovo će biti rečenica koja će 2021. biti izgovorena bezbroj puta. Počeće pre svega od festivala i organizatora koncerta, jer su pretrpeli gubitke koje nekako moraju da nadoknade pa će time posledično krenuti da se obaraju cene. Oni najtvrđi će ostati pri stavu da ispod ovoga ne može, jer je u pitanju njihov opstanak, njihova karijera i prihodi. Oni bez izbora će pristati na bilo šta, ali će posledica toga biti da cene nastupa i drugih prava narednih nekoliko godina nećemo moći da vratimo na pređašnji nivo.
TikTok se pokazao kao platforma koja je u svetu prošle godine postavljala muzičke trendove. Pa se postavlja realno pitanje koliko su tradicionalni mediji više bitni u kreiranju i ukusa i promociji. Koliko je danas bitan radio? Šta mlada pubila želi i voli i koji mediji u Srbiji je to spreman da im ponudi? Da li ih stvarno zanima Hari Mata Hari iz ’89? Ili Jason Derulo sa Savage Love? Pre bih rekao da je ovo drugo.
Proći će i pandemija, a onda će doći do gužve. Svi su već u niskom startu. Čekaju, hoće što pre da se zapljunu, da izbace datume turneje, da sviraju. Da se nešto pokrene. To će otvoriti pitanje ima li dovoljno prostora za sve. Jer javlja mi se da kada nagranu svi od jednom, lako će svaki gazda kluba da odredi da će za veće ipak biti prostora dok će manji opet izvisiti. Isto će nas zadesiti i sa stranim bendovima, koji obično prave cikluse od godinu dana turneje, pa godinu ili dve pauze. Od jednom svi više nisu na pauzi. Hoćemo li imati dovoljno para, pažnje i vremena za sve što će nam momentalno eksplodirati u facu? I kako ćemo sve da postignemo? Ili je bitno samo da se ovo više završi, a za ostalo ćemo lako….
I za kraj #FreeBritney